ponedjeljak, ožujak 1, 2010
U petak sam pod ovim naslovom napisala tekst o tome koliko me boli pogiblja izuzetnog prijatelja, vrhunskog vinara i vrsnog glazbenika, čovjeka koji je uvijek bio pun pozitivne energije i koji je oko sebe širio samo dobro raspoloženje, tekst o tome kako sam to jutro dobila vijest koja me je dočekala nespremnu (ali, jesmo li za takve vijesti ikada spremni?) i kako čekam drugi poziv, onaj u kojem će mi netko reći da je to bila greška, da nije Andi taj koji je poginuo...
Onako rastresena, zaboravila sam kopirati tekst i post je ostao prazan, samo naslov, pitanje.. i praznina... No, takav je najbolje oslikavao moje stanje tog trena...
Kad su, jedan po jedan, mediji objavili vijest, shvatila sam da je to tako i da taj drugi poziv neće stići. Ipak, teško je to prihvatiti. Tuga je prevelika...
Utjehu nalazim u rječima moje mlađe kćeri;
"Moraš biti dobra, jer onda, ako trebaš Andija, možeš zamoliti boga da ti ga pošalje. I on će ti ga poslati, ne onakvog kakav je, ali njegova duša će doći i pomoći će ti."
...
nedjelja, prosinac 27, 2009
Konačno se napravilo nešto posla unaprijed, a ono što još treba, poučeni su sposobni i sad napokon mogu malo na odmor.
Odmor od posla, od neta, od svega uobičajenoga.
Javim se kada mi neuobičajeno dosadi.
Tada ću ponoviti uobičajeno, za promjenu ;-)
petak, prosinac 25, 2009
:: Sretan Božić ::
:: Merry Christmas ::
:: Veselé vánoce ::
:: Hyvää joulua ::
:: Joyeux Noël ::
:: Nollaig Shona ::
:: Nadolig Llawen ::
:: Boldog Karácsonyt ::
:: Среќен Божиќ ::
:: Frohe Weihnachten ::
:: Vesel božič ::
:: Buon Natale ::
srijeda, prosinac 9, 2009
Razgovor s mojom starom bakom naveo me na misao o tome kako se ljudski život može usporediti s vinom...
(
iznimka su možda ona rijetka vina koja se, dok je grožđe još na trsu, odabiru da budu arhivska)
Prvo je mošt... on je nepitko sladak, nesmislen i samo se po nekim, jedva zamjetnim, karakteristikama može u toj gustoj i slabo privlačnoj tekućini primjetiti tek naznaka budućeg vina.
Zatim je mlado vino, živahno, voćno, razbarušeno, zaigrano... nemoguće ga je sljubiti s ozbiljnom hranom, eventualno dolaze u obzir nekakvi zalogajčići, koji više imaju svrhu isprobavanja, nego hranjenja.
Nakon toga se vino uozbilji, postane mirno, staloženo, skladno, osjete se konkretne arome i alkoholi.
Mnoga vina dođu i u fazu u kojoj postaju jaka, moćna i opojna, takozvana "velika vina"...
Nakon što dostignu vrhunac, počinje pad. Postaju sve slabija, gube punoću i aromu, dok jednog dana ne ostanu bez okusa i aroma... a ako se ne čuvaju pravilno, onda se često i - kvare.
nedjelja, prosinac 6, 2009
Svim Nikolama, Nikolinama i inima... Sretan imendan želim!
Čizmice su oprane u prozorima, a sveti Nikola ih je u prolazu napunio. Dijeca su bila dobra i zaslužila ime na popisu starog Nikše... samo Krampus više ništa ne nosi; šibe su postale tako nekvalitne i bezvezne, da sam mu rekla neka ih radije više ne ostavlja...
četvrtak, prosinac 3, 2009
Bila sam na najistočnijoj točki Hrvatske... pored vinograda, na blatnjavom putu, s pogledom na Bačku Palanku... zanimljivo....
Zaključila sam da srijemska kuhinja nije za mene.. preljuto i premasno.. ali su zato ljudi divni i susretljivi...
Na povratku sam prošla kroz Vukovar.
Izgleda... tužno... :(
petak, studeni 27, 2009
Izbori su prošli kako su prošli, a da nisu sad bi mi čestitali. No, nema brige.. na te izbore se nisam ni prijavila pa me nije ni briga za rezultate. Ionako sam to nedavno komentirala, a na bloger sam došla davno prije tih "izbora".
A htjeli ste mi čestitati?
Ma, slobodno, imate zašto. I vi koji ste glasali za mene, i koji ste htjeli, a niste mogli, i oni koji niste...
nema potrebe deklarirati se po tome. :)
Čestitajte mi rođendan!
Ja sretna, danas je moj dan.
srijeda, studeni 25, 2009
To je ono kad si s nekim tko ti je prirastao srcu i kad vam je lijepo i kad je sve ostalo beznačajno... u tom jednom trenu...
i onda to pokažeš...
Bez toga ni svijeće, ni cvijeće, ni pjesme, nemaju značaja... koliko god ih neki smatrali romantičnim...
Bila sam, primjerice, jednom u obilasku hotela koji se smatra najromantičnijim u tom kraju gdje se nalazi. Gledali smo sobe i doista... baldahin, ruže na krevetu, pjenušac, svijeće, boje... doista lijepo... i pita me jedan čovjek iz ekipe da li me uzbuđuje takva soba.
Rekoh: ne.
Iznenadio se, kaže da ne govorim istinu.
Kako bi me soba mogla uzbuditi? To može samo pravi čovjek. Da bih voljela s tim nekim jednog dana biti u tom hotelu i provesti tamo neko vrijeme, to bih... ali sama, s prijateljicom, ili poslovno... što je tu romantično?
Što je romantično u ruži koju ti daje muškarac, ako je ta ruža bila namjenjena nekoj drugoj, ili u nekoj gesti, koju je učinio, iako za tebe, zato jer mu je prijatelj rekao da je to romantično i da će ona na to sigurno "pasti"...?
Romantika je osjećaj, nije predmet... i zato mislim da je ona danas daleko potcijenjena....
Uvijek sam zagovarala muško-žensko prijateljstvo. I dalje ću. Naravno da postoji. Nema razloga da ne.
Ali trenutno bih radije da ne postoji. Samo trenutno.
U nekakvoj sam osjetljivoj, glupavoj, emocionalnoj fazi...
Proći će me.
U petak fešta. Dupla, možda i trostruka. Ima nas :)
A u subotu nastavljamo, kad se ekipa skupi u Mihanovićevoj i u Jurišićevoj...
Javim kad prođe. Imam nekakav feeling da bi moglo biti zanimljivo...
četvrtak, listopad 22, 2009
Sjetih se bloger.hr-a i svratih da napišem neki novi post. Samo zato da onaj stari ne stoji toliko dugo.
Ljubek postaje ujak.
Ja učim i putujem. Pa nešto i radim, u međuvremenu.
Kakve to ima veze s ovim prvim? Ne prevelike, iako malo da, ali nema veze. Nedavno sam putovala kroz vrijeme, tražila duhove, obilazila Hrvatsku shvatila da je velika i da će mi trebati puno vremena da ju doista obiđem, hranili su me vrhunskom klopom, a pila sam i boćatu vodu...
eto, svega po malo...
a tek toliko da promijenim zapis... pa kog zanima, drago mi je, kog ne, valjda nije ni pročitao....
LP